Kako se bliži maj, kada će, prema poslednjim informacijama biti održani parlamentarni izbori, tako su i srpski političari sve aktivniji u komunikaciji sa građanima putem društvenih mreža, pre svih Tvitera i Fejsbuka.
To i ne čudi ako se ima u vidu da prema istraživanjima 3,6 miliona ljudi u Srbiji, odnosno 56 odsto populacije, koristi internet.
- To je jedan od načina da bude ostvarena komunikacija sa zaista velikim brojem zainteresovanih. Ja ga koristim jer mi je bitno šta građani misle na različite teme i zbog funkcije na kojoj sam - rekla je predsednica srpskog Parlamenta Slavica Đukić Dejanović o društvenoj mreži Tviter, na kojoj ima gotovo dve hiljade pratilaca, što je svrstava među najpopularnije političare na toj mreži u Srbiji.
Krajem prošle godine je putem tvitera dala i intervju jednim dnevnim novinama.
- Ogroman broj ljudi dolazi do nas Fejsbukom i Tviterom. U tom smislu zaista jedan izuzetno šarenolik tip komunikacija imamo i meni jako koristi. Koliko eventualno može značiti za popularnost, verovatno zavisi od toga kako ko shvata. Evo ja shvatam da, pre svega u ovoj funkciji, ne mogu nešto preterano da povećam svoju popularnost - rekla je predsednica Parlamenta koja ujedno i poziva svoje kolege političare da sa građanima počnu da komunciraju putem Tvitera.
Mnogi od njih to već rade. Lider socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak na primer, u Srbiji je prvi po čitanosti. Tu su i funkcioneri vladajuće Demokratske stranke Oliver Dulić i Jelena Trivan, kao i lider Liberalno demokratske partije Čedomir Jovanović. Nalog sa dosta pratilaca ima i gradonačenik Beograda Dragan Đilas.
Svi oni su društvene mreže prepoznali kao moćno oruđe, što ilustruje i nedavna izjava poslanika DS-a Srđana Milivojevića.
- Apsolutno sam siguran i uveren u ovo što ću vam reći – Na rezultat sledećih izbora će značajno uticati i socijalna mreža Fejsbuk, a potom i Tviter - ocenio je Milivojević za RSE.
Tradicionalni mediji ipak značajniji
Politički analitičar Đorđe Vuković, programski direktor CeSID-a, organizacije koja prati ispravnost izbora u Srbiji, iako priznaje da Tviter jeste sredstvo komunikacije čiji uticaj ne treba potceniti, smatra međutim da bi takva ocena ipak bila preterana i da je uticaj društvenih mreža i dalje iza tradicionalnih medija.
- Mi smo još uvek društvo u kome su dominantni TV i štampani mediji i oni kao takvi u većoj meri imaju uticaj na donošenje političkih odluka kod građana, na definisanje njihovog političkog izbora...Dakle, u tom sistemu internet još nije dostigao taj nivo koji imaju klasični mediji ali, s druge strane, to nikako ne znači da treba da bude zanemaren. U svakom slučaju je važno imati taj vid komunikacije sa biračima i u nekoj budućnosti se može računati na njegovo nešto veće učešće u formiranju konačne odluke - kaže Vuković.
Društvene mreže političari dakle masovno koriste. Ipak, efekat koji postižu nije srazmerno veliki moći kakvu internet kao medij ima, ukazuje poznati bloger Tibor Jona. Razlog međutim, ne vidi u većem uticaju TV-a ili novina, već u samim političarima kao korisnicima. Internet, odnosno Tviter, za razliku od ostalih medija nudi mogućnost povratne informacije, ali, kako primećuje Jona, komunikacija tvitovima i dalje uglavnom teče u jednom smeru.
- Našoj politici nedostaje ta potreba da prosto validira svoje stavove i da ih eventualno koriguje u odnosu na fidbek koji dobije od svojih birača. Oni nama ne saopštavaju ništa što već nisu saopštili recimo na televiziji ili putem novina i to je jedno komesarsko saopštavanje činjenica i tu se ne očekuje nikakva razmena informacija sa biračima nego se tu dolazi da bi se tu bilo, da se ne bi sumnjalo da ste antimoderni i onda se tu tako saopštavaju stvari. Tako da ja ne vidim kako je to političar na Tviteru – komunikacija - ocenio je Jona.
Tviter je osim za političke poruke, postao i mesto za političke rasprave. Tako se poslednjih dana na toj društvenoj mreži vodi polemika između ministra odbrane Dragana Šutanovca i Sandre Orlović iz Fonda za humanitarno pravo oko slučaja načelnika generalštaba Ljubiše Dikovića, koga je Fond optužio da nije sprečavao ratne zločine počinjene 1999. godine u zoni njegove odgovornosti na Kosovu.

Javnost je putem Tvitera mogla da prati i raspravu potpredsednice DS-a Jelene Trivan i popularne dramske spisateljice Biljane Srbljanović o istrazi političke pozadine ubistva premijera Zorana Đinđića, a jedan tviteraš je postao predmet policijske istrage jer se na toj mreži lažno predstavljao kao šef srpske diplomatije Vuk Jeremić.