Profesor dr Slobodan Obradović od danas je i zvanično direktor Kliničkog centra Kragujevac. Obradović se, od februara, ove godine, nalazi na funkciji vršioca dužnosti direktora ove ustanove, a njegovo imenovanje potvrđeno je na jučerašnjem redovnom zasedanju Vlade Republike Srbije. Za Šumadijapress , prof. dr Slobodan Obradović, dao je prvi intervju, kao direktor KC-a.
Pozicija direktora Kliničkog centra je vrlo kompleksna i od Vas zahteva, izuzetne menadžerske sposobnosti?
- To je tačno, ova pozicija podrazumeva da ste, između ostalog dobar menadžer i u tom smislu ovo je za mene veliki izazov. Smatram da jedan čovek ne može biti podjednako dobar lekar, pravnik i ekonomista, ali isto tako, mišljenja sam da dobrog rukovodioca odlikuje i pametan odabir pomoćnika, kao i zamenika. Verujem da sam oko sebe okupio grupu saradnika koji, ne samo što imaju želju da stvari u Kliničkom centru pokrenu na bolje, već su za tako nešto i sposobni.
Pre ovog izbora bili ste načelnik Pedijatrijske klinike i član Upranog odbora KC-a, koliko ta iskustva mogu da vam koriste u obavljanju sadašnje dužnosti?
- Kao lekar, pa čak i kao načelnik klinike na malo toga sam mogao da utičem. Upravo iz tog razloga sam i došao na ovo mesto. Mislim da je sa ove pozicije već moguće rešiti neke od problema, dok je za neke potrebno više vremena, ali i pokretanje stvari u pravom smeru može biti od koristi.
Koji su to problemi s kojima se KC trenutno suočava?
- Problemi su višestruki, počev od kadrovskih, tu prvenstveno mislim na nedostatak specijalističkog i srednjemedicinskog kadra. Posle duže vremena, u prilici smo da pošaljemo određeni broj mladih lekara na specijalističke studije, ali edukacija jednog specijaliste je dug i mukotrpan proces. Već je napravljen veliki generacijski jaz koji nam može stvarati probleme. Nedavno smo dobili odobrenje da zaposlimo 40 sestara, ali ni to nije dovoljno. Problem je što zapošljavanje kadrova ne zavisi samo od nas, već od ministarstva.
Rekli ste da su problemi višestruki?
- Druga vrsta problema tiče se smeštajnih kapaciteta i same organizacije zdravstvene zaštite. U Kragujevcu ne postoji sekundarna zdravstvena ustanova u kojoj bi se rešavali zdravstveni problemi velikog broja hroničnih bolesnika, pa je KC, kao tercijalna ustanova, primoran da obavlja i tu funkciju što stvara velika opterećenja, naročito na internom odeljenju. O neophodnosti izgradnje jedne bolnice opšteg tipa smo već razgovarali i sa predstavnicima Grada. Pored svega toga, sada su i vojni osiguranici upućeni na nas, što nam, pored smeštajnih, stvara i dodatne administrativne probleme.
Na poziciju direktora KC-a dolazite u trenutku kada je Evropska investiciona banka odobrila sredstva za rekonstrukciju kliničkih centara u Srbiji. Kragujevačkom KC-u, pripalo je 24,5 miliona evra. Kako će biti uložen taj novac?
- Taj novac je predviđen za izgradnju potpuno novog objekta u kome će biti objedinjena većina hirurških grana, kao i novi Urgentni centar i kompletna dijagnostika. Toliko će koštati samo građevinski radovi koji treba da budu završeni za dve godine, a nakon toga sledi opremanje prostora po svim evropskim i svetskim standardima. Ovaj projekat predstavlja krupan zalogaj za nas, kako u smislu same izgradnje i opremanja, tako i u kadrovskom smislu. Poseban naglasak biće na kardiohirurškoj klinici, koja je Kragujevcu u ovom momentu i više nego potrebna. Cilj je da se osnovna patologija našeg rada, a to je upravo kardiovaskularna patologija, leči kod nas.
Međutim, pre toga, u administrativnom delu Dečje hirurgije biće napravljena jedna angio sala u kojoj će se raditi sanacija aneurizmi u mozgu, a rešavaće se i problemi sa perifernom cirkulacijom. Reč je o savremenim tendencijama u lečenju, koje podrazumevaju malo invazivne metode, a daju odlične rezultate.
U planu je, takođe, i završetak radova na ekonomsko tehničkom bloku čija izgradnja je započela još pre 25 godina. Tu će biti smešteni direktorat, kompletna pravna i ekonomska služba, vešeraj i kuhinja.
Rekonstrukcija KC-a će se raditi u više faza, izgradnja hirurškog centra je prva. Šta će biti sledeća faza?
- Nakon izgradnje hirurškog centra, na mestu sadašnje dečje klinike, u planu je izgradnja Centra za majku i dete po ugledu na sličnu ustanovu koja postoji u Beogradu. Kao i u slučaju hirurškog centra, i tu će se raditi o funkcionalnoj centralizaciji sistema zdravstvene zaštite koji za cilj ima da zdravstvena zaštita bude dostupnija, brža i efikasnija.
Već godinama se govori o izmeštanju školskog i dečjeg dispanzera iz prostorija koje pripadaju Pedijatrijskoj klinici?
To je višedecenijski problem koji bi mogao uskoro da bude rešen. Planirano je da se, u ulici Svetozara Markovića, na placu koji je inače zaveštan bolnici, izgradi nova zgrada za potrebe dispanzera. Ja sam o tome razgovarao i sa gradonačelnikom, i već početkom iduće godine će se kod NIP-a konkurisati za neophodna sredstva. Izmeštanjem dispanzera, Pedijatrijska klinika će dobiti mnogo veći ambulantni prostor koji je trenutno skučen i neuslovan.
Novi direktor KC-a, prof. dr Slobodan Obradović dao je intervju za Šumadijapress u radnoj i svečarskoj atmosferi, sa već punim rokovnikom zakazanih sastanaka i velikim brojem telefonskih poziva i čestititki. Uprkos svemu novi direktor KC-a , pokazuje veliku energiju, ne krije optimizam zbog imenovanja, počastvovan je , ali istovremeno i svestan odgovornosti koje ovaj položaj nosi sa sobom.
- Za mene lično i profesionalno je ovo veliki izazov kome mislim da sam dorastao. Nadam se da ću na delu to najbolje i pokazati.
Profesor dr Slobodan Obradović, diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1982. godine. Postdiplomske studije iz neurologije upisao je na istom fakultetu, gde je magistrirao '91, a doktorirao '94 godine. Od '91, po položenom specijalističkom ispitu, radi na Pedijatrijskoj klinici u Kragujevcu. Od '92. je radio kao asistent na predmetu pedijatrija na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, za docenta je izabran '95., za vanrednog profesora '99., a od 2004. je redovan profesor. U periodu od 2001. do 2004. obavljao je dužnost načelnika Pedijatrijske klinike. Prvi u Srbiji je počeo da primenjuje ultrazvuk u detekciji neonatalnih konvulzija i paroksizmalnih poremećaja u ranom dečjem uzrastu. O ovoj neinvazivnoj metodi dijagnostike, koja je obeležila njegov profesionalni rad, govorio je i na svim značajnijim skupovima neuropedijatara, a autor je i koautor velikog broja stručnih priručnika i udžbenika.