Sociolog religije i publicista Mirko Đorđević, jedan od boljih poznavalaca crkvenih prilika u Srbiji, u intervjuju za “Šumadijapress” govori o sve izraženijoj klerikalizaciji našeg društva, nedostaku prave slobode veroispovesti i dvostrukim aršinima u tretmanu verskih zajednica u našoj zemlji.
Đorđević je gostovao u Kragujevcu kao predavač na novinarskom seminaru posvećenom izveštavanju o verskim manjinama, koje je prema njegovom zapažanju u Srbiji nezadovoljavajuće i daleko od standarada razvijenih demokratskih država.
- Mediji ne bi smeli da se svrstavaju po principu namirivanja većinske crkve. Sve veroispovesti bi morale biti jednake, ali ovde to nije slučaj. Kod nas postoje verske zajednice i crkve koje su privilegovane u svakom pogledu, pa i u medijskom prostoru. Sa druge strane, imamo i one druge sa kojima to nije slučaj. Tako će mediji tretirati većinsku crkvu na jedan način, a ogromnu masu ljudi koji pripadaju malim verskim zajednicama, prosto će skrajnuti.
Zašto je to tako?
Nevolja je u Zakonu o crkvama i verskim zajednicama koji privileguje tradicionalne crkve, a svi ostali su u drugom planu, takoreći diskriminisani. Tu nastupaju brojni problemi koji se na nivou cele Srbije manifestuju u vidu incidenata i brutalnih konflikata, pri čemu se o tim ekcesima javnost i mediji uopšte ne izjašnjavaju. Krive su i same tradicionalne crkve, koje nastupaju sa pozicije : “Mi smo pravi, a ostali su sekte”.
Da li postoje primeri diskriminacije manjinskih verskih zajednica u Kragujevcu?
Slučaj adventističke crkve u Kragujevcu je najuočljiviji. Adventisti su već godinama na udaru raznih desničarskih grupacija i pravoslavne crkve, pošto su označeni kao sekta. To je svojevrsni paradoks, jer adventisti, isto kao pravoslavci i katolici, veruju u drugi dolazak Hrista. Iako ih većina u Srbiji tretira kao sektu, treba biti jasan i reći da su oni mala verska zajednica protestantske provenijencije.
Muftija Zukorlić je pozivao Bošnjake da bojkotuju popis stanovništva. Kako tumačite ove i slične pokušaje crkvenih poglavara da utiču na rezultate popisa?
Popis je tehničko-administrativna radnja koju sprovodi svaka država i ne bi trebalo stvarati pritisak na građane kako će se izjašnjavati. Ovde se to pretvara u škakljivo političko pitanje, dok je prema ustavnom temeljnom načelu to stvar slobode i ljudi imaju pravo da se izjašnjavaju kako žele. Takođe, kao što ima vernika, postoje i agnostici i ateisti. Zato je trebalo ostaviti prazan prostor, pa neka piše ko šta hoće.Dok su građani na popisu davali podatke o kvadraturi kuhinje i kupatila i broju spavaćih soba u stanu, niko ih nije pitao koliko puta idu u crkvu. Prema Vašoj proceni, koliko su Srbi iskreni vernici?
Često se govori o 90 odsto pravoslavaca u Srbiji. To je apsolutno netačno, što se dokazuje činjenicom da u crkvi ovih godina ima vrlo malo vernika, onoliko koliko ih je bilo i pre dvadeset godina. Realno stanje stvari je da u proseku na nedeljnim službama prisustvuje oko dvadesetak ljudi. Osim toga, treba razlikovati pravoslavlje kao ideologiju i državnu veru i građane vernike koji su to po intimnoj potrebi. Ostalo je stvar političkog naduvavanja.
Stvara se utisak da tradicionalne crkve imaju sve veći uticaj na kreiranje zvanične državne politike...
Zakon o crkvama i verskim zajednicama, za koji smo već rekli da je sam po sebi diskutabilan, koliko je meni poznato ne postoji nigde u svetu. Nemaju ga čak ni Rusija ni Crna Gora, niti neka vlada u svetu ima u svom sastavu ministarstvo vera. Ovo naše ponaša se kao ministarstvo jedne vere i jedne crkve, što je veliki problem. Stranci se čude tome. Na primer, u francuskom Ustavu piše kratko : “Građani su slobodni da veruju ili da ne veruju, a Republika je dužna da im to pravo štiti”. I to je sve, nema dalje. Niko nije privilegovan niti skrajnut. Dok su kod nas Ustav i Zakon u raskoraku, pa imate apsurdnu situaciju da je nešto po zakonu, ali je ujedno i neustavno.
Koliko sami političari koriste veru i crkvu zarad sticanja glasačkih poena i popularnosti?
Na stručnim međunarodnim skupovima Srbija se označava kao zemlja sa forsiranom klerikalizacijom, a svetske naučne studije kažu da se taj proces dešava iz političkih razloga. Za klerikalizaciju nije kriva sama crkva, jer je njeno logično pravo da se bori za što veći prostor, već političke stukture. Ovde se izbori dobijaju ili gube na taj način. Kad se približe izbori svi pohitaju da se slikaju sa vladikama i crkvenim velikodostojnicima. Evo na primer, ovde u Kragujevcu lokalni političari su na svoju inicijativu podigli krst od 18 metara!? Sada i drugi političari u nekim gradovima razmišljaju kako će podići viši i veći krst. Takva obeležja nisu pravi simboli vere.