Košarkaši kragujevačkog Radničkog više nisu iznenađenje, ni u Jadranskoj, ni u Superligi Srbije. U regionalnom takmičenju, najpre, osvojili su, sa 12 pobeda i 14 poraza, deseto mesto, koje im je garantovalo pravo da se u nacionalnom takmičenju izbore za ponovni plasamn na Jadran. Pozicija na tabeli, svakako, nije u vrhu, ali je Radnički već u početku izbegao borbu za opstanak, iza sebe je ostavio velikane kakvi su Cibona, Crvena zvezda i Zadar, na primer, a ostvario je pobedu više od jedanaestoplasirane Igokee iz Aleksandrovca. Uz to, do pred sam kraj bio je u igri za plasman na šesto mesto koje vodi na međunarodnu scenu, koje je, sa dve pobede više od Kragujevčana izborio vršački Hemofarm.
U Superligi Srbije, Radnički je došao do treećg mesta, koje garantuje "besplatan" plasman u Jadransku ligu i, naravno, učešće u plej-ofu. Kragujevčani su uknjižili osam pobeda i šest poraza, dve pobede manje od drugoplasiranih Vrščana i dve više od četvrtoplasiranog FMP-a.
Sve to ostvarili su, gotovo u hodu, bez priprema, što je bilo uslovljeno kašnjenjem u formiranju tima, naravno iz finansijskih razloga, a posebno je važno da su u Kragujevac vratili nekad prepoznatljivu košarkašku atmosferu, i još više je zagrejali.
Bio je to povod za razgovor sa temperamentnim trenerom Radničkog Miroslavom-Mutom Nikolićem, koji na specifičan i interesantan način, doduše nije interesantan samo onima koji izgube, vodi svoju ekipu.
Gospodine Nikoliću, kako sa stanovišta prvog čoveka struke u klubu ocenjujete rezultate Radničkog u, za vas nedavno završenoj, sezoni?
- Rezultati su, nije neskromno, fenomenalni. Ono što smo pred početak oba prvenstva obaćavali, mislim na igrače, rukovodstvo i stručni štab, to smo i ostvarili. Treće mesto, koje vodi u Jadransku ligu bez plaćanja vajld karte je veliki uspeh, pojačan i podatkom da smo se plasirali ispred FMP-a i Crvene zvezde, na primer.
Da li ste, možda, mogli i nešto više?
- Želeo sam da sa malim fondom igrača, sa kakvim Radnički raspolaže napravim podvig, da uđemo u finale. Žao mi je što to nismo učinili, jer smo imali priliku.
Kad kažete da su rezultati bili fenomenalni, to znači da je i ovako bilo sasvim zadovoljavajuće?
- Od početka našeg takmičenja pratili su nas veliki pehovi, a poznato je i sa kakvim smo opterećenjem odigrali Jadransku ligu, imao sam mnogo bolesnih i povređenih igrača, tako da sa klupe nisam mogao da očekujem veliki doprinos. Cedio sam što je više moguće od igrača koji su igrali gotovo bez predaha. Tu mislim na strance, Majkla Lija i StiVena Markovića, kao i na Marka Čakarevića i Predraga Miletića. Zato smo igrali sa oscilacijama, što je i normalno. Došlo je, ono što se kaže, do zamora materijala. Rakić je bio dugo bolestan, nije bio u ekipi da unese inteligenciju, koja je neophodna, a koju on poseduje. Ni Vukašina Aleksića nisam imao 20 dana u timu, i to onda kad je bio najpotrebniji.
Ipak, uspeli ste i malo da se pojačate?
- Nenad Šulović i Branko Jereminov odigrali su rolu zbog koje su i pozvani. Kad podvučem crtu, prezadovoljan sam. Nema mnogo vremena za domor i opuštanje.
Navijači su bili vaš šesti igrač?
- Ma oni su bili drugi igrač. Njihove zasluge su nemerljive.
Šta sada?
- Neophodno je da brzo reagujemo, da znamo šta hoćemo. Da izbegnemo situaciju da svake godine menjamo desetoricu igra, da više ne prodajemo priču o opstanku. Moja je želja da napadnem Evropu. Da krunišemo dosadašnje rezultate, kojima smo pokazali da možemo i mnogo više. Ali u sportu uopšte, tako i u košarci, nema minulog rada.
Predsednik Radničkog Ivan Grujin kaže da rukovodstvo da ispuni vaše zahteve, koji se odnose na kadrovska rešenja za formiranje tima za iduću godinu?
- Uprava je, takođe, iskazala svoje sposobnosti i ukazala na ambicije. Za nešto bolje rezultate nego sada, a pokotovo za napad na Evropu, potrebni su skuplji igrači, bez obzira što se slažem da i u sadašnjem sastavu imamo vrlo dobre igrače. Dakle, trudićemo se da formiramo tim kakav Kragujevac i kragujevačka košarkaška publika zaslužuju. Naši navijači zaslužuju da gledaju ka vrhu i uživaju u košarkaškom kremu.
Koji igrači bi to mogli da im omoguće?
- Trojica-četvorica pravih igrača. Ali, o imenima je, za sada, rano. Ali, sigurno je da moramo da se pojačamo da bismo mogli da budemo ravnopravni sa Partizanom. Moramo, možda, i više da platimo da bi neko došao u Radnički, a ne u Partizan, ili neki drugi poznatiji klub, na primer. Ne možemo uz skromna ulaganja da budemo ravnopravni.
Kada će se, ipak, znati nešto više o konturama novog tima?
- Vrlo brzo. Za nedelju dana. Ali pre svega, i pre svih pojačanja, svesni smo, i zato se i trudimo da zadržimo našeg prvog pika. To je Marko Čakarević, koji je, u pravom smislu te reči, izbio u prvi plan. Ostatak tima zavisiće od uslova, od ukpalanja u buxet, tako da o pojedinačnim imenima, za sada, ne želimo da govorimo.
Često ste isticali da nemate razloga da napustite Radnički i Kragujevac, ali i da je uslov da Radnički formira dobar tim, a ne da ga menja svake godine, uz stalnu želju za odličan plasman, što se u Kragujevcu, naravno, očekuje?
- Nemam razloga nigde da idem, publika me ceni i voli. Retko ko dobija takav aplauz, naježim se kad uđem u dvoranu. Radio bih ja u svakom klubu profesionalno, ali ne bih imao emocija, kao ovde, ovde radim profesionalno i sa potpunim emotivnim zadovoljstvom.
Na kraju razgovora, Nikolić, posebno ističe da njegovi igrači zaslužuju čestitke za uspešnu sezonu, da su bez velikih ulaganja ostvarili veliki rezultat, ali da to nije moguće beskonačno. Uz neke sadašnje igrače koji će ostati, treba da dođe i neka sveža krv. Nikolić ocenjuje da je Radnički bio skromna ekipa, ali koja nije ostvarila skromne, već odlične rezultate, pa i veće od mogućnosti. Nada se da će trend uspoeha da bude i nastavljen, jer 4.000 posetilaca na svakoj utakmici to i zaslužuju.